Facebook

Što reći o facebooku?, na kojem sam manje od 4 tjedna, došao na nagovor prijatelja, kao pa hajde, biti će super, zezancija, brija i te fore. Pa nije super. Što više nikada se u životu nisam ovako grozno osjećao, kako se osjećam radi facebooka. Kada ljudi zamjene realu sa virtualom i prenesu si virtualu u redovan svakodnevni život, problemi su neizbježni. Svi su sa svima posvađani, iskreno ja pojma nemam jesam li ja sa ikime, gledao sam da sa svima budem ok i ne kačim se i maknem se iz ludnice. U roku par dana letjela je tona grupno privatnih pp-a, pojedinačnih, ja sam samo želio odgirati farmu i yoville. Prije nego se čovjek snađe uvučen je u nešto iz čega više nema izlaza i samo može nemoćno slijegati ramenima i gledati kako sve oko njega ide u pm.

Zbog nekih poruka čak sam se malo više uzrujao, pa su mi pluća otkazala na 40 sekundi od uzrujanosti, pitam se već dva dana jeli facebook vrijedan toga? Takvih sranja, kompletni internet, evo sada je 8h, ja sam na poslu, pišem blog i o čemu pišem, o facebook-u. Toliko su mi događaji na njemu ostavili dojam da čak i u svojoj reali, na svom poslu, razmišljam o tome koji se kurac desio. Dragi kojega sam uputio u to sve, mi je rekao, beba imaš posla sa hrpom histeričnih pedera, makni se samo od toga. Vidi se da nisi imao baš posla sa pederima, ovo ti je tipično pederski. Samo se makni.

Pa makao sam se koliko sam znao i umio, ali mi stvarno nije jasno što se to desilo, što je to u ljudima da im nije dosta sranja i problema u svako dnevnom realnom životu, nego si još i na internetu stvaraju probleme. U manje od 4 tjedna ja sam već u 2 navrata htio otići sa facebook-a. Pitam se da li je to normalno?

Što mislim o Amerikancima

Jako dugo nisam imao dobro mišljenje o njima, ne kao narodu, nego općenito, današnji dan mi je dao još jedan dodatni razlog da se to mišljenje produbi. Naime za mene globalno gledano oni su mutav narod, njihova politika je politika arogancije, šefovanja i strah me da jedan takav narod koji nažalost ima moć, će nas cijelu planetu osuditi na propast. Amerikanci kao narod u globalu su jako zatupljen, mutav narod. Nemaju sposobnost kritičkog razmišljanja i prosuđivanja, oni su ukalupljeni, ne znam što bih mislio o njihovom raketiranju mjeseca, osim da je to jako arogantno, jako sebično i odvratno. Na zemlji kao planeti su i previše štete napravili, sada su krenuli kenjati po svemiru o kojem jako malo znamo. Ne poznajemo našu galaksiju dovoljno, a kamoli sve one silne pod galaskije. Od kuda im pravo za ovo, što da je netko raketirao zemlju u trenutku određenih procesa radi kojih smo mi danas ovdje. A sa druge strane tko nam ne jamči da duboko duboko ispod mjesečeve površine tko zna što ima i što se skriva. Što je slijedeće Mars? Jupiter, Saturn?

Što su ameri vlasnici cijelog svemira? Tko će biti kriv kada nama mora i oceani polude, vjetrovi pošandrcaju? Klima nam se sada drastično promijenila i bez ovoga, kome ćemo se obratiti kada sve to poludi, protiv prirode smo nemoćni, masu puta nam je to dokazala, zašto ju neki uporno iskušavaju? Pomiču granice njene izdržljivosti? Ne mogu, a da se ne sjetim svih onih post apokaliptičnih filmova katastrofe. Hoće li djeca za 50 godina učiti kako je nekada izgledalo kopno, kako smo živjeli bez napada iz svemira? Kako smo živjeli prije nego nam se mjesec srušio na glavu? Previše je pitanja, a premalo odgovora, možda sam ja u krivu, ali ne mogu se otresti dojma da ćemo svi zbog ovoga zažaliti, možda ne danas, možda ne sutra, možda ne za 100 godina, ali jednog dana hoćemo, jer jedno svi znamo, priznajmo si, ameri neće stati na ovome. Neće stati na samo jednom raketiranju. Njihova politika je arogantna politika, miješanja svuda gdje im nije mjesto , a znamo kakve su posljedice njihove politike, zemlja, naša planeta nam je dokaz.

Zar im moramo dopustiti i svemir?