nedjelja, prosinca 06, 2009

Rupa

Moje neprospavane noći su mnoge, moje slutnje, loši dani i besane noći, prožete buđenjem, ljekovima i konačnim odlascima na hitnu su mnogi. Spadam pod ljude koje nazivaju čudacima, vukovima samotnjacima, onima koji ne znaju biti u čoporu, koji vole samoću..

Osobno ne volim samoću, ne volim taj osjećaj koji me prožme cijeloga, 1000 i jednu noć, dan, jutro, sam tako proveo, sve više i više tokom svog odrastanja udaljavajući se prvo od obitelji, pa od prijatelja, nisam mogao podnositi konstantno gubljenje prijatelja i ljudi oko sebe. Kada si ''bolničko'' dijete i bolnica postane tvoj dom, malo po malo postaješ vuk samotnjak. Poput neke auto zaštite puštaš da se oko tebe stvara zid, potičeš ga da se diže, da se zaštitiš od gubitka oko sebe. I stvoriš si određenu izolaciju. Do svoje 11 godine pokopao sam oko desetak prijatelja, neki su bili mlađi od mene, neki stariji, neki su se čak i nakon smrti neko vrijeme zadržali i otišli, tako to biva, sam sam bio na drugoj strani pa znam kako to ide. Moraš se prvo uvjeriti u neke stvari prije nego se pustiš nekim višim sferama svijesti. Do svoje 17 sam pokopao barem još desetak. No jednoga nisam nikada, zvao se Kili, osjećao sam jako dugo da nešto nije u redu, kao da sam osjećao nešto u sebi, na momente je boljelo, ali ne tjelesno, na momente me izluđivalo i onda je stalo, sjećam se dam sam se godinama vračao u kamp nadajući se da je tamo, nije bio. Duboko u sebi sam znao da ga više nema, nisam htio vidjeti očito, pitao sam se jeli ga se vojska opet dokopala, jeli ga pogodila granata, jeli streljan, zaklan? Oko svoje 19-e prestao sam se to pitati, digao sam definitivni zid, nitko ga nije mogao probiti.

Postao sam u potpunosti ono što zovu čudak, freak. Danas kada imam 30 godina, konačna računica ljudi koje sam pokopao ,a bili su mi jako bitni, konačni broj je 45. Kada netko umre ili ode, nešto u nama traži da netko drugi popuni rupu, u mom slučaju su se dešavale rupe na rupama. Te su rupe uzrokovale da sam sebe svjesno izoliram od drugih, da dignem zid i sam sebe zaštitim od novih rupa...

U naše živote ulaze ljudi, neki su samo prolaznici koji djeluju na nas, ali ne vežemo se, neki su stalno tu, ali ih uzimamo zdravo za gotovo, a sa nekima se povežemo na jednoj višoj razini. To su ljudi radi kojih uvijek strepimo, čija bola postane i naša bol, njihovi problemi naši problemi, ljudi radi kojih ne spavamo noćima, sa kojima dijelimo tugu, bol, radost. Nad kojima uvijek strepimo i pitamo se što nije u redu, to su ljudi za koje se bojimo, bojimo se da ne postanu samo sjećanje, još jedna rupa u našim srcima. Nešto od čega bude ostala magla izgleda, tužan nostalgičan osjećaj u grudima, nešto nikada ne prežaljeno.

Noćas sam mislio da ću umrijeti i po prvi put me bilo strah smrti, ne radi onoga što me čeka nakon smrti, sa tim sam dobro upoznat, nego me uhvatio strah da ću umrijeti, a nekim ljudima neću reći da ih volim, neki pak drugi postali su mi prebitni da bi ih sada ostavio, na samim nekim počecima naših odnosa. Puno puta sam gledao smrti u oči i umirao i vračao se, no noćas je bilo drukčije, osjećao sam cijeli dan da mi slijedi respiratorni zastoj, da nešto nije u redu, po prvi put u svom životu nisam mislio na sebe nego na druge.. Po prvi put u svom životu sam vidio smisao i motiv da preživim još jednu noć i da se ne dam. Po prvi put sam shvatio da ja mogu nekome postati rupa kao što su mnogi postali meni i mislio sam kako to ne želim.

Nešto sam definitivno sinoć odlučio,ovaj život koji imam proživjeti ću jer ga vrijedi proživjeti. Za neke ljude moram i želim biti tu.

srijeda, listopada 28, 2009

Facebook

Što reći o facebooku?, na kojem sam manje od 4 tjedna, došao na nagovor prijatelja, kao pa hajde, biti će super, zezancija, brija i te fore. Pa nije super. Što više nikada se u životu nisam ovako grozno osjećao, kako se osjećam radi facebooka. Kada ljudi zamjene realu sa virtualom i prenesu si virtualu u redovan svakodnevni život, problemi su neizbježni. Svi su sa svima posvađani, iskreno ja pojma nemam jesam li ja sa ikime, gledao sam da sa svima budem ok i ne kačim se i maknem se iz ludnice. U roku par dana letjela je tona grupno privatnih pp-a, pojedinačnih, ja sam samo želio odgirati farmu i yoville. Prije nego se čovjek snađe uvučen je u nešto iz čega više nema izlaza i samo može nemoćno slijegati ramenima i gledati kako sve oko njega ide u pm.

Zbog nekih poruka čak sam se malo više uzrujao, pa su mi pluća otkazala na 40 sekundi od uzrujanosti, pitam se već dva dana jeli facebook vrijedan toga? Takvih sranja, kompletni internet, evo sada je 8h, ja sam na poslu, pišem blog i o čemu pišem, o facebook-u. Toliko su mi događaji na njemu ostavili dojam da čak i u svojoj reali, na svom poslu, razmišljam o tome koji se kurac desio. Dragi kojega sam uputio u to sve, mi je rekao, beba imaš posla sa hrpom histeričnih pedera, makni se samo od toga. Vidi se da nisi imao baš posla sa pederima, ovo ti je tipično pederski. Samo se makni.

Pa makao sam se koliko sam znao i umio, ali mi stvarno nije jasno što se to desilo, što je to u ljudima da im nije dosta sranja i problema u svako dnevnom realnom životu, nego si još i na internetu stvaraju probleme. U manje od 4 tjedna ja sam već u 2 navrata htio otići sa facebook-a. Pitam se da li je to normalno?

petak, listopada 09, 2009

Što mislim o Amerikancima

Jako dugo nisam imao dobro mišljenje o njima, ne kao narodu, nego općenito, današnji dan mi je dao još jedan dodatni razlog da se to mišljenje produbi. Naime za mene globalno gledano oni su mutav narod, njihova politika je politika arogancije, šefovanja i strah me da jedan takav narod koji nažalost ima moć, će nas cijelu planetu osuditi na propast. Amerikanci kao narod u globalu su jako zatupljen, mutav narod. Nemaju sposobnost kritičkog razmišljanja i prosuđivanja, oni su ukalupljeni, ne znam što bih mislio o njihovom raketiranju mjeseca, osim da je to jako arogantno, jako sebično i odvratno. Na zemlji kao planeti su i previše štete napravili, sada su krenuli kenjati po svemiru o kojem jako malo znamo. Ne poznajemo našu galaksiju dovoljno, a kamoli sve one silne pod galaskije. Od kuda im pravo za ovo, što da je netko raketirao zemlju u trenutku određenih procesa radi kojih smo mi danas ovdje. A sa druge strane tko nam ne jamči da duboko duboko ispod mjesečeve površine tko zna što ima i što se skriva. Što je slijedeće Mars? Jupiter, Saturn?

Što su ameri vlasnici cijelog svemira? Tko će biti kriv kada nama mora i oceani polude, vjetrovi pošandrcaju? Klima nam se sada drastično promijenila i bez ovoga, kome ćemo se obratiti kada sve to poludi, protiv prirode smo nemoćni, masu puta nam je to dokazala, zašto ju neki uporno iskušavaju? Pomiču granice njene izdržljivosti? Ne mogu, a da se ne sjetim svih onih post apokaliptičnih filmova katastrofe. Hoće li djeca za 50 godina učiti kako je nekada izgledalo kopno, kako smo živjeli bez napada iz svemira? Kako smo živjeli prije nego nam se mjesec srušio na glavu? Previše je pitanja, a premalo odgovora, možda sam ja u krivu, ali ne mogu se otresti dojma da ćemo svi zbog ovoga zažaliti, možda ne danas, možda ne sutra, možda ne za 100 godina, ali jednog dana hoćemo, jer jedno svi znamo, priznajmo si, ameri neće stati na ovome. Neće stati na samo jednom raketiranju. Njihova politika je arogantna politika, miješanja svuda gdje im nije mjesto , a znamo kakve su posljedice njihove politike, zemlja, naša planeta nam je dokaz.

Zar im moramo dopustiti i svemir?

četvrtak, rujna 24, 2009

Hm, nemam neki naslov

Baš sam nešto ovih dana razmišljao o svojem pisanju, znam da sam već kao klinac od 11 godina počeo pisati, dani u bolnicama i reha centrima su bili užasno dugi i dosadni. Onda još nije bilo pretjerano televizora po sobama, pa sam bio osuđen na razne knjige koje bi mi tata donosio. Negdje putem sam počeo i pisati. S ulaskom u pubertet i otkrivanjem svoje seksualnosti počeo sam pisati i neke fiktivne erotske priče, danas kada ih čitam, neke od njih, moram priznati da su jako smiješne. Kako bi mogla izgledati erotska priča nekoga tko ima 14 ili 16 godina. Sve pršti rijećima kurac, dupe, jebanje, više je pornografija, nego erotika, ali oni od moje 19 i dio ranih dvadesetih, pa ima tu i nekih zanimljivih prića. I onih malo manje zanimljivih, jedno vrijeme sam čak honorano pisao za jedan tjednik ljubavne/erotske str8 priče, to je bilo malo teže jer mi je ženska fizionomija na koju sam uvijek bio poput bukve bila dosta strana i nezanimljiva i nikako nisam glavnog muškog lika mogao dobiti da se dovoljno zapali za ženski. Negdje u tom periodu sam počeo pisati i gay erotske priče. Te su mi puno bolje išle. Shvatio sam da je ključ erotike određena senzualnost koja izazove neku vrstu uzbuđivanja kod čitatelja, a opet ne smije biti previše tvrdo...

Pa evo jedna moja erotska priča napisana negdje sa početka mojih 20-ih godina. Dobrim djelom se temeljila na meni i na objektu mojih tajnih želja. Odabir lokacije nije slučajan, baš sam tada bio u JAR-u i debelo zaljubljen u jednog pakistanca. Ne znam zašto, ali mislim da ću objavu ovoga zažaliti, već mi je sada pomalo neugodno. Naslov je malo glup. A i priča je smiješna u biti. Ali dobru lovu sam ja za to dobivao tada, s ovom sam zaradio tada gotovo pola plaće tadašnje prosječne. Kako ću zažaliti radi ovoga.

Napomena: Tekst koji slijedi zbog opisa seksualnog čina između dvoje odraslih muškaraca nije preporučljiv osobama mlađima od 18 godina.

Afrička groznica

Jacques je stajao pored prozora i promatrao radnike u kampu, već ih je danima promatrao, ne zato što mu je to bio posao, nego zato što mu je jedan radnik posebno pljenio pažnju. Njegovo ime bilo je Peter, nitko točno nije znao od kuda je Peter, samo se pojavio jedan dan na gradilištu i ženama iz sela pomutio um, tako su barem govorili njihovi muževi. Jacquesa se previše nisu ticale te priče, sve što je on vidjeo na Peteru je bilo božanski isklesano tijelo, široka ramena, dlakava prsa poput maloga krzna kroz koje je Jacques htio provesti svoje prste. Na ta ista prsa kapale su male kapljice znoja i cijedile se njima, sve do glatkog i zategnutog trbuha, Jacues je često puta maštao o tome kako bi bilo liznuti taj trbuh, preči cijelim jezikom po njemu, zubima mu strgnuti tkaninu kratkih uskih hlačica iza kojih se po Jacquesovom mišljenju nalazio vrlo močan muški ud. Promatrao ga je kako radi, kako se njegova široka ramena i leđa zatežu kada se saginje, kako mu se prsa nadimaju kada nešto teško nosi, ni ne shvaćajući gotovo uvijek je u nekom polu transu se rukom lagano dodirivao i trljao svoje međunožje. Jacques nije bio neka posebna pojava. Bio je sitan, prosječan muškarac, neiskusan u sekusalnim odnosima, no znao je da Petera svakako želi dobiti u svoje ruke.

Peter je po običaju kasnio na gradilište, svi su znali zašto kasni, no nitko se nije usudio to reči na glas, svi su pretpostavljali uvijek da noći provodi sa ženama čiji su muževi odsutni, no to sasvim nije bilo točno, Peter je nekako imao više afiniteta ka zgodnim muškarcima i mladićima. Na Peterovu sreću okolna sela su njima obilovala. Zamjetio je već prvog dana na ovom poslu, malenog štrkljavca koji se odazivao na ime Jacques, nije znao točno koja je uloga tog malog u kampu, ali nije ga baš bilo ni briga, sve što je on primjetio bio je Jacquesov pogled upučen njemu. Znao je on vrlo dobro što mali želi i odlučio da će to mali i dobiti, samo nikako da ga dobije negdje na samo. Već je duže vremena razmišljao kako i gdje bi zaskočio, počeo se je diskretno raspitivati o malome i njegovom kretanju i navikama i tako je saznao da Jacques svake većeri voli prošetati van kampa, obično cestom kojom su u sezoni išli turisti za safari. Tako je Peter odlučio da će Jacquesa presresti negdje na pola puta. I to će učiniti upravo ove većeri, predugo je čekao.

Točno u 21h Jacques se uputio na svoju svakodnevnu rutu za šetnju, imao je kao i uvijek polu sanjarski pogled, misli su bile upučene prema Peteru, razmišljao je o tome kako bi bilo naći se u Peterovim snažnim rukama. U njegovom zagrljaju, prepustiti se njegovim usnama i jeziku, raširiti svoje noge i prepustiti svoj ljubavni otvor njegovim prstima i snažnom udu koji bi prodirao sve dublje i dublje u njegov ljubavni kanal. Prepuštajući se mislima nije ni primjetio da je prošao već gotovo polovicu svoga uobičajenoga puta. Gotovo da i nije čuo kada je netko zazvao njegovo ime. Okrenuo se i gotovo se onesvijestio od šoka, srce mu je stalo lupati, nije znao što bi rekao, jedva je prozborio Peterovo ime. Stajao je kao ukopan i gledao kako mu se Peter približava, prima ga za ruku i vodi sa ceste. Prošli su kroz visoku travu i došli na čistinu koja je bila blago osvjetljena mjesečevom svjetlosti, Jacques nije ni sanjao što će se slijedeće dogoditi. Nije se ni snašao, Peter ga je već nježno ljubio, njegov jezik je prodirao, kružio, kušao Jacquesova usta, a Peterovi prsti su nježno prelazili njegovim leđima ispod male uske majice koja je polako postajala mokra. Peter ga je polegao na travu, skinuo mu nježno majicu i položio svoje usne na Jacquesova prsa, nježno ih je ljubio, kružio malenim bradavicama koje su ukrutile i stršale u nebesa, Jacques je tiho uzdisao. Peterove ruke su ubrzano radile na otkopčavanju i micanju Jacquesovih hlača, pitao se što se krije među nogama ovakvog štrkljavca, bilo mu je očito jasno da pred sobom ima ne brušen kamen te se odlučio za sporiju taktiku. Vratio se Jacquosivm toplim ustima i nježno ga ljubio, dok mu je jednom rukom nježno prelazio prsima, a drugom se spuštao prema Jacquesovom međunožju, obuhvatio je njegov ukrućen ud i nježno ga mazio, rukom ga je trljao i zadovoljno gledao kako se Jacques previja od užitka. Spustio je svoje usne na njegov tanki vrat i lagano ga ugrizao, još je jednom jezikom prešao preko malenih tvrdih bradavica i spustio se po trbuhu, pa prema Jacquesovom ukrućenom udu, koji je uzeo poput najslađe lizalice u svoja usta, cuclao ga je, mazio i dražio jezikom, dok je istovremeno njegov prst kružio brazdom Jacuesovih guznih polutka, vidio je da Jacques ne bude mogao dugo izdržati te je pustio njegov ud iz svojih usta, primio njegove noge, naglo ih raširio i zario svoju glavu među njegove polutke, jezikom je palacao po otvoru, gurao ga unutra sa namjerom da ga pripremi za svoj alat. Jacques je sve više vrtio svojom guzom, počeo se nabijati na Peterov jezik i Peter je znao da je vrijeme da njegovi prsti pripreme put, gurao je prvo jedan polagano, vrtio ga, pa drugi, pa treći, dok Jacuesov tanki glasić nije stao preklinjati da mu s esmiluje i da mu svoj ud i pusti svoj slatki nektar u njega.

Jacues nije osjetio nikakvu bol kada je Peter naglo prodro u njega, samo užitak, dahtao je zajedno sa Peterom koji mu je šaputao na uho kako je lijep i dobar dečko, da ga je primio cijelog od prve, da će ga ispuniti svojim slatkim nektarom. Uživali su oboje u ritmičkom ljuljanju, Jacques je osječao da mu se bliži vrhunac, nije više mogao izdržati, prosuo je svoj nektar po Peterovom trbuhu, koji se toliko time uzbudio da je svršio duboko u Jacuesovom ljubavnom tunelu. Pao je izmoren na Jacuesa, dugo su se ljubili i mazili, nisu ni primjetili kada je svanula zora....Jacuesu je prošla samo jedna misao kroz glavu, kako je stvarno u Africi sve moguće....

utorak, rujna 08, 2009

Što muškarca čini muškarcem?

Ovih dana sam pokušao dokučiti što muškarca čini muškarcem i tko su u biti pravi muškarci? Neovisno o tjelesnom izgledu, visuljku i obiteljskim draguljima i njihovoj oblini, dužini itd., među našim nogama, što nas zapravo čini muškarcima? Poznavanje sporta, deranje na razne službenike, ispijanje alkohola, divljanje po cesti, jačina cigareta koje pušimo?

Ili ipak muškarca, muškarcem čine njegova djela, stavovi, da li je pravi frajer onaj tko ispija pivu, glumi fikus u kući, povremeno odvali svoju suprugu šakom u glavu, ili je ipak veći frajer onaj tko se ne libi oprati suđe, platiti alimentaciju, otići u kupovinu. Da li je moj dragi manje muško samim tim što je gay, od nekog str8 muškarca? Moj dragi je u neku ruku pravi prototip macho frajera, visok, nabildan, strogih, muških crta lica, voli sport, nogomet je svetinja, provodi sa ekipom i ispijanje piva i roštiljanje su za njega svetinja. Mislim čak da je suvišno napomenuti da je totalna aktiva, to je rijetkost kada on pristane biti bottom. Kampiranja, planinarenja, rolanje, pecanje, vožnja biciklom, slalomi po autocesti, adrenalinski sportovi, za njega je to nešto kao dobar dan.

Dok sa druge strane ja sam taj kojem je nogomet nešto kao viša matematika, totalno ne zanimljivo, kampiranje, čovječe kaj si pukao, ja da spavam vani, nema šanse. Za tehnologiju i popravke po kući sam totalni debil, to me baš pretjerano ni ne zanima, što njemu nikako nije jasno, kako ja mogu kupiti novu lampu, a da ni ne pokušam popraviti staru. Dok on ima plaćenu ženu koja mu čisti stan, meni je to nešto nezamislivo i bacanje novca jer koji mi je problem jednom tjedno obrisati prašinu i porediti kuću. Mi smo totalno kao dva različita svijeta, ako je on više muško od mene, što sam onda ja? Ja koji više volim otići na izložbu, umjesto na roštilj ili kampiranje, koji radije ću navečer se ušuškati u dekicu i pogledati dobar film ili pročitati knjigu ili napisati koje poglavlje ako me pukne inspiracija.

Nekako mislim da je stvar percepcije mačizma, stvar osobne percepcije. Možda smo više macho nego što mislimo, kada mislimo da uopće nismo macho..

Dok ovo tipkam, moj dragi psuje kao da je poludio jer ga kuler, što god to bilo, moga kompjutera izluđuje, posljednje što je meni bilo upućeno bilo je:

- Je***, pa u pi*** materinu, kada si to čistio, kada si ti to zadnji put ispuhao, jesi ti to uopće čistio- na moje ma pusti budem kupio novi, samo je nešto neartikulirano promrljao sebi u bradu.

I tko je sad od nas dvojice veći frajer? Zašto imam osjećaj da ja nisam, u biti ponekad se osjećam kao da su svi oko mene veće muško od mene. A negdje u sebi duboko znam da sam u krivu. I na kraju svega ovoga mozganja opet sam na početku ili možda nisam, ali mislim da frajer nikako ne može biti onaj muškarac čija djela i stavovi su stavovi i djela primitivca.




petak, rujna 04, 2009

Moje pismo blogspotu

Kako me nanervirala ova činjenica oko Jonasijevog bloga, nisam mogao samo sjediti prekriženih ruku, valjda je to do moje profesionalne deformacije, pa sam napisao upit blogspotu na njihovom forumu, ako to ne upali mister Trent iz određenih krugova će uskočiti. Velike zahvale mom dragom prijatelju Ivici, na pomoći sa engleskim jezikom.

Here goes the mail.....

United homophobic attacks on Croatian gay blog on blogspot

First of all I need to apologize for possible errors in this inquiry, English is not mine native language, secondly I am not sure in which category I have to put this inquiry because there is not such category. Third I want to express mine disapproval with blogspot in this particular case.

Even this is not related to mine blog but to blog which is written buy other person and which is very popular in Ex-Yugoslavia region and among others within straight population too I feel great disappointment and duty to try to act.

Blog http://gayiskreno.
blogspot.com/ is very often closed for some time now and that is frustrating. At the moment it is again closed for public and only author has access to it. It is blog in which author writes about books, his life and topics from gay, church and politics areas; sometime pictures of naked men are published as well as topics about same sex intercourse. Of course that is not well accepted by ex Yugoslav moralists. Few weeks ago they clicked so many times on option to report (flag) blog that blog was closed for some time and got adult warning. This is a bit hypocritical because there are many ex Yu porn straight blogs, with much more explicit and offensive pictures and video clips and they do not have any warnings and many of them are on blogspot.

Here are few examples
http://istrazivanjezivota.
blogspot.com/2008/05/akademsko-jebanje-u-guzu.html
http://lara-noname.blogspot.
com/
http://erotskeprice.blogspot.
com/

this blogs are erotic stories blogs with no content warning.

Now is the same blog again closed and under scrutiny for couple of days because homophobes clicked many times on option to report blog. This is big disappointment because it is clear what is going on and blogspot favour homophobes in such way. Them, who are full of hate and hypocrisy. I am very disappointed with such things, if the policy of blogspot is to trust and favour homophobes than maybe mine blog would be next for attack by Croatian homophobes and I do not like such idea. If that is way it is I am seriously considering stopping to use blogspot services and move mine blog to place that has more gay friendly atmosphere and where I would not be forced to think when mine blog would be attacked next. Of course I would not then recommend blogspot to all mine gay friends that plan to start blog.

I am aware that time is needed until all facts are clear but if the same blog is reported over and over again for things that are not on that blog like pornographic materials, violence, spam and has in its name words gay and honesty it is clear what is going on. It is very gruelling to find often warnings that blog is under scrutiny or that blog is breaching terms of use and all that not long time after homophobic comments were written on same blog which were referring to author and who was erasing them on regularly basis.

So I would like to know to whom I can contact if such case will happen to me, that horde of homophobes clicks on register blog option just because mine blog has word gay in its name or just because it is dealing with gay topic and they do not like that. Also I would like to know how long will take this time (I think that this is third time) that blog http://gayiskreno.
blogspot.com/ would be open to public.

Thank you in advance for you response.


srijeda, rujna 02, 2009

Puca me apstinencijska kriza+koji je vrag sa gay iskreno

jer prestajem pušiti, živčan sam ko pas, razbio bi nekoga i onda još otkrijem da homofobna gamad opet jebe Jonasy-a u mozak, mislim da upravo sada ono moje kako se ne kačim sa homofobima pada u vodu, mala masa nepodobnih str8 porno, full porno blogova je vani, on nije čak ni imao ništa za oznaku porno. Toplo se nadam da će glupi gmail uvidjeti o čemu se radi i vratiti nam jonasy-a inače ću ja kontaktirati osobu EU parlamenta za prava seksualnih i rodnih manjina da pripomognu gmailu da riješi ovaj problemčić....

ako imaš manje od 18 godina, ostatak posta ne čitaj jer sadržaj nije primjeren za maloljetnike


DRAGI HOMOFOBI
jedna krasna za vas.....



There's a look on your face I would like to knock out
See the sin in your grin and the shape of your mouth
All I want is to see you in terrible pain
Though we won’t ever meet I remember your name

Can't believe you were once just like anyone else
then you grew and became like the devil himself
Pray to God I think of a nice thing to say
But I don't think I can so fuck you anyway

You`re a scum, you`re a scum and I hope that you know
That the cracks in your smile are beginning to show
Now the world needs to see that it's time you should go
There's no light in your eyes and your brain is too slow

Can't believe you were once just like anyone else
then you grew and became like the devil himself
Pray to God I can think of a nice thing to say
But I don't think I can so fuck you anyway

Bet you sleep like a child with your thumb in your mouth
I could creep up beside put a gun in your mouth
makes me sick when I hear all the shit that you say
so much crap coming out it must take you all day

There's a space kept in hell with your name on the seat
With a spike in the chair just to make it complete
When you look at yourself do you see what I see
If you do why the fuck are you looking at me

There’s a time for us all and I think yours has been
Can you please hurry up cos I find you obscene
We can’t wait for the day that you’re never around
When that face isn’t here and you rot underground

Can’t believe you were once just like anyone else
Then you grew and became like the devil himself
Pray to god I can think of a nice thing to say
But I don’t think I can so fuck you anyway

So fuck you anyway