Kromanjonac versus homo sapiens

(isprike svima, nemam baš neke inspiracije ovih dana, ali ovo mi se baš motalo ovih dana po glavi)

Došao je i taj dan, don kromanjon sazove presicu za klesače kamena, koji neumorno njegov monolog sa svrdlima tuckaju u kamenje da bi sutra velike kamene ploče došle do svakog stanovnika jednog malog grada. U jednom trenu jedan ništavni, nimalo značajan klesač kamenja se usudio don kromanjonu uputiti nekakvo pitanje vezano za nekakve tamo vrtiće, koga briga za to, valjda don kromanjon, baš kao i njegov brat don kromanjonus agramus ima pravo davati poslove kome on želi, vidno frustriran, briše znoj sa čela, crveni se u licu i odjednom uzvikne:

-Jedite govna- klesači kamenja ostanu osupnuti ovakvom reakcijom, don kromanjon valjda za primjer svima ostalima saspe još salvu razno raznih izraza i istjera klesača kamenja van iz prostorije.

U nekom drugom gradu njegov brat don kromanjon agramus vodi bitku sa izbornom utrkom, službeno objavio kako se kandidira za poglavicu plemena. Ako dobije mogao bi si uzeti šamana Luku za duhovnog vođu koji bi nekim vrađbinama, (naravno uz prisustvo hitne pomoći jer ne želimo da itko od čelnika našeg malog plemena umre radi bunikinog kompota), mogao nekako poništiti one wc-e za milju kuna. Kapetan sigurne plovidbe poznati naš barba Luka mogao bi biti glavni za prometnu infrastrukturu, jer eto čovjek ima odličan smisao za postavljanje ljudi u razne direktorske fotelje, pa će naše malo pleme sigurno graditi ceste, pruge, brodove i mi ćemo sretni i bez imalo straha sjedati u čuda najnovije tehnike da bi došli sa točke A do točke B.

Naša rajska djeva može biti prva žena na čelu našeg malog plemena, naša Tereza, naša majka, kojoj suze iz očiju kanu svaki put nad pričom običnog čovjeka našeg malog plemena, naravno da se nečemo ljutiti kada tu i tamo netko od nas dobije promptni otkaz zbog tamo nekakve majice od posebnog materijala sa slovima, pa pobogu kako bi se mogli ljutiti na nju, kada je ona naša majka, majka kojoj je istinski stalo do njene dječice, majka koja je shvatila da je ostala bez financija jer je otac ostavio sve i otišao na jedrenje, možda se nikada ne vrati. I sirota naša majka umjesto plača, kako i priliči tamo nekoj ženi našeg plemena, ona hrabro otare suze sa lica i kaže spasit ću vas djeco moja, nemamo baš novaca ali snaći ćemo se, jesti ćemo svaki dan krumpir salatu, plaće ćemo malo skresati, malo ću dići cijene tu i tamo.

I zbog ovog ludog kruga opet se vraćamo našem don kromanjonu koji jadan ne zna što će i kako će, na ćelu je omanjeg regionalnog plemena i što sada, kako djeci dati udžbenike. On koji ima malo tajkunsko carstvo ne zna kako bi riješio taj problem. Sazove on dobrotvorni domjenak za prikupljanje novca za dječje udžbenike. Pozove sve svoje poslovne ''prijatelje'' i obične ''prijatelje'' i skupe oni 7 milijuna kuna. Velika cifra nema što.

Naše malo pleme cikće od radosti, slavi don kromanjona, slavi našu majku, slavi barba luku, slavi don kromanjonusa agramusa, opet i opet i opet iznova, a nekolicina pripadnika našeg malog plemena pita se se gdje su to dospjeli, zar su svi poludjeli i razmišlja o tamo nekim zapadnim zemljama gdje su kromanjonci navodno davno izumrli....

Samo se nisu sjetili naplaćivati ulaznice u naše malo pleme tamo nekim europljanima koji bi gledali tijek evolucije iz prve ruke...

Mediji našeg malog plemena su prepuni raznih Gotovčevih, Lambaši, Radeljaka pa je tako nastao i novi ljetni hit po imenu My name is dikan. I naša mladunčad baš želi biti poput njih, poznati i slavni, curice žele biti prave nivesice, pokosice, dolores, simonice, dečkići baš maštaju kako je to biti don kromanjonus i imati para, ili se zvati ante, ili možda čak dikan, to ti jamči da ćeš jednog dana imati jahtu i mladu koku pri ruci.

Otvorimo ulaze, upad 50kn po osobi, za djecu do 13 godina samo 25, dođite i gledajte razvoj evolucije ljudskog roda u naše malo pleme, nečet epožaliti, a mi ćemo fino zaraditi, pa ćemo možda umjesto krumpir salate jedan dan si moći priuštiti grah salatu.