utorak, rujna 08, 2009

Što muškarca čini muškarcem?

Ovih dana sam pokušao dokučiti što muškarca čini muškarcem i tko su u biti pravi muškarci? Neovisno o tjelesnom izgledu, visuljku i obiteljskim draguljima i njihovoj oblini, dužini itd., među našim nogama, što nas zapravo čini muškarcima? Poznavanje sporta, deranje na razne službenike, ispijanje alkohola, divljanje po cesti, jačina cigareta koje pušimo?

Ili ipak muškarca, muškarcem čine njegova djela, stavovi, da li je pravi frajer onaj tko ispija pivu, glumi fikus u kući, povremeno odvali svoju suprugu šakom u glavu, ili je ipak veći frajer onaj tko se ne libi oprati suđe, platiti alimentaciju, otići u kupovinu. Da li je moj dragi manje muško samim tim što je gay, od nekog str8 muškarca? Moj dragi je u neku ruku pravi prototip macho frajera, visok, nabildan, strogih, muških crta lica, voli sport, nogomet je svetinja, provodi sa ekipom i ispijanje piva i roštiljanje su za njega svetinja. Mislim čak da je suvišno napomenuti da je totalna aktiva, to je rijetkost kada on pristane biti bottom. Kampiranja, planinarenja, rolanje, pecanje, vožnja biciklom, slalomi po autocesti, adrenalinski sportovi, za njega je to nešto kao dobar dan.

Dok sa druge strane ja sam taj kojem je nogomet nešto kao viša matematika, totalno ne zanimljivo, kampiranje, čovječe kaj si pukao, ja da spavam vani, nema šanse. Za tehnologiju i popravke po kući sam totalni debil, to me baš pretjerano ni ne zanima, što njemu nikako nije jasno, kako ja mogu kupiti novu lampu, a da ni ne pokušam popraviti staru. Dok on ima plaćenu ženu koja mu čisti stan, meni je to nešto nezamislivo i bacanje novca jer koji mi je problem jednom tjedno obrisati prašinu i porediti kuću. Mi smo totalno kao dva različita svijeta, ako je on više muško od mene, što sam onda ja? Ja koji više volim otići na izložbu, umjesto na roštilj ili kampiranje, koji radije ću navečer se ušuškati u dekicu i pogledati dobar film ili pročitati knjigu ili napisati koje poglavlje ako me pukne inspiracija.

Nekako mislim da je stvar percepcije mačizma, stvar osobne percepcije. Možda smo više macho nego što mislimo, kada mislimo da uopće nismo macho..

Dok ovo tipkam, moj dragi psuje kao da je poludio jer ga kuler, što god to bilo, moga kompjutera izluđuje, posljednje što je meni bilo upućeno bilo je:

- Je***, pa u pi*** materinu, kada si to čistio, kada si ti to zadnji put ispuhao, jesi ti to uopće čistio- na moje ma pusti budem kupio novi, samo je nešto neartikulirano promrljao sebi u bradu.

I tko je sad od nas dvojice veći frajer? Zašto imam osjećaj da ja nisam, u biti ponekad se osjećam kao da su svi oko mene veće muško od mene. A negdje u sebi duboko znam da sam u krivu. I na kraju svega ovoga mozganja opet sam na početku ili možda nisam, ali mislim da frajer nikako ne može biti onaj muškarac čija djela i stavovi su stavovi i djela primitivca.




4 komentara:

Jonasy kaže...

Bilo bi super kada bi svi mogli biti ono što jesu, a ne opterećivati se nekim zahtjevima i ulogama koje nam postavlja okolina u kojoj smo odrasli. Ali to je valjda nemoguće. Ne bazira li cijela se zapravo cijela civilizacija na ispunjavanja određenih zahtjeva i ponašanja u skladu s normama?
Ne znam što čini pravog muškarca. O tome što čini čovjeka dalo bi se raspravljati.

Jesi preživio današnju utakmicu? :-)

kvadry kaže...

pojma nemam, no mnogo je nas koji sumnjamo da nismo dovoljno muškarci...

survivor kaže...

@jonasy
ja, tekmu??!! katastrofa, 15 njih u stanu, ja se pokupio u sobu, ja to ne shvaćam, od 19h oni radili roštilj, cugali, plakali, divljali, nalili se..koja je fora sa tim nogometom?

@kvadry
a to je em zbog društveno nametnutih normi, kako je i jonasy rekao, em zbog čistog muškog ega koji se mora dokazivati...

NShappy kaže...

nikada nisam sumnjao u to jesam li dovoljno musko. uprkos tome sto volim primiti kitu, da ne pratim fucu, da ne umem popraviti nista od elektrike, nisam nikada sumnjao u sebe. vecina mojih momaka su suprotnost od mene, macho baje, ali u sustini su svi oni bili zenice koje satima mogu raspravljati o omeksivacu za ves, o novim soljama koje su uzeli itd. da ne pricam o tome da nisu hrabri reci ''gay'' u kaficu, jer se boje da ce oni za susednim stolom nesto cuti... jes' bas njih briga za tudje spike...
tako da, dragi moj, musko si onoliko koliko odlucis da jesi. ko se protivi - njemu ne daj seksa, i resena stvar ;)