nedjelja, prosinca 06, 2009

Rupa

Moje neprospavane noći su mnoge, moje slutnje, loši dani i besane noći, prožete buđenjem, ljekovima i konačnim odlascima na hitnu su mnogi. Spadam pod ljude koje nazivaju čudacima, vukovima samotnjacima, onima koji ne znaju biti u čoporu, koji vole samoću..

Osobno ne volim samoću, ne volim taj osjećaj koji me prožme cijeloga, 1000 i jednu noć, dan, jutro, sam tako proveo, sve više i više tokom svog odrastanja udaljavajući se prvo od obitelji, pa od prijatelja, nisam mogao podnositi konstantno gubljenje prijatelja i ljudi oko sebe. Kada si ''bolničko'' dijete i bolnica postane tvoj dom, malo po malo postaješ vuk samotnjak. Poput neke auto zaštite puštaš da se oko tebe stvara zid, potičeš ga da se diže, da se zaštitiš od gubitka oko sebe. I stvoriš si određenu izolaciju. Do svoje 11 godine pokopao sam oko desetak prijatelja, neki su bili mlađi od mene, neki stariji, neki su se čak i nakon smrti neko vrijeme zadržali i otišli, tako to biva, sam sam bio na drugoj strani pa znam kako to ide. Moraš se prvo uvjeriti u neke stvari prije nego se pustiš nekim višim sferama svijesti. Do svoje 17 sam pokopao barem još desetak. No jednoga nisam nikada, zvao se Kili, osjećao sam jako dugo da nešto nije u redu, kao da sam osjećao nešto u sebi, na momente je boljelo, ali ne tjelesno, na momente me izluđivalo i onda je stalo, sjećam se dam sam se godinama vračao u kamp nadajući se da je tamo, nije bio. Duboko u sebi sam znao da ga više nema, nisam htio vidjeti očito, pitao sam se jeli ga se vojska opet dokopala, jeli ga pogodila granata, jeli streljan, zaklan? Oko svoje 19-e prestao sam se to pitati, digao sam definitivni zid, nitko ga nije mogao probiti.

Postao sam u potpunosti ono što zovu čudak, freak. Danas kada imam 30 godina, konačna računica ljudi koje sam pokopao ,a bili su mi jako bitni, konačni broj je 45. Kada netko umre ili ode, nešto u nama traži da netko drugi popuni rupu, u mom slučaju su se dešavale rupe na rupama. Te su rupe uzrokovale da sam sebe svjesno izoliram od drugih, da dignem zid i sam sebe zaštitim od novih rupa...

U naše živote ulaze ljudi, neki su samo prolaznici koji djeluju na nas, ali ne vežemo se, neki su stalno tu, ali ih uzimamo zdravo za gotovo, a sa nekima se povežemo na jednoj višoj razini. To su ljudi radi kojih uvijek strepimo, čija bola postane i naša bol, njihovi problemi naši problemi, ljudi radi kojih ne spavamo noćima, sa kojima dijelimo tugu, bol, radost. Nad kojima uvijek strepimo i pitamo se što nije u redu, to su ljudi za koje se bojimo, bojimo se da ne postanu samo sjećanje, još jedna rupa u našim srcima. Nešto od čega bude ostala magla izgleda, tužan nostalgičan osjećaj u grudima, nešto nikada ne prežaljeno.

Noćas sam mislio da ću umrijeti i po prvi put me bilo strah smrti, ne radi onoga što me čeka nakon smrti, sa tim sam dobro upoznat, nego me uhvatio strah da ću umrijeti, a nekim ljudima neću reći da ih volim, neki pak drugi postali su mi prebitni da bi ih sada ostavio, na samim nekim počecima naših odnosa. Puno puta sam gledao smrti u oči i umirao i vračao se, no noćas je bilo drukčije, osjećao sam cijeli dan da mi slijedi respiratorni zastoj, da nešto nije u redu, po prvi put u svom životu nisam mislio na sebe nego na druge.. Po prvi put u svom životu sam vidio smisao i motiv da preživim još jednu noć i da se ne dam. Po prvi put sam shvatio da ja mogu nekome postati rupa kao što su mnogi postali meni i mislio sam kako to ne želim.

Nešto sam definitivno sinoć odlučio,ovaj život koji imam proživjeti ću jer ga vrijedi proživjeti. Za neke ljude moram i želim biti tu.

Broj komentara: 7:

kvadry kaže...

Vidiš, nisi samotnjak jer si imao 45 ljudi koji su ti značili u životu...nažalost, više ih nema...ostaju oni brojevi koji žive i za koje vrijedi živjeti...drago mi je da si skupio snagu, jer si ju nesvijesno pretočio i u mene, hvala ti...

NShappy kaže...

u jebote, tezak post... ne daj se. i pisi.

Jonasy kaže...

Super je što nakon svega ipak ideš dalje i ne predaješ se. Stvarno mislim da nije fraza kada kažu da ne treba pamtiti loše i tužne stvari i ne treba razmišljati o njima, samo o onim lijepima.
Drži se i samo pozitivu u glavu!

Anonimno kaže...

Completely I share your opinion. I like this idea, I completely with you agree.

Anonimno kaže...

You are not right. I can prove it. Write to me in PM.

Anonimno kaže...

Посмотрела сайт - http://www.1001case.com/
Куча всего для наших планшетников! [url=http://www.1001case.com]чехол для планшета купить[/url]

Anonimno kaže...


[url=bhagavadgita.ru/bhagavad_gita_09.htm]Гита, глава 9 - "Йога царственного знания и царственной тайны"[/url]