Ili ipak muškarca, muškarcem čine njegova djela, stavovi, da li je pravi frajer onaj tko ispija pivu, glumi fikus u kući, povremeno odvali svoju suprugu šakom u glavu, ili je ipak veći frajer onaj tko se ne libi oprati suđe, platiti alimentaciju, otići u kupovinu. Da li je moj dragi manje muško samim tim što je gay, od nekog str8 muškarca? Moj dragi je u neku ruku pravi prototip macho frajera, visok, nabildan, strogih, muških crta lica, voli sport, nogomet je svetinja, provodi sa ekipom i ispijanje piva i roštiljanje su za njega svetinja. Mislim čak da je suvišno napomenuti da je totalna aktiva, to je rijetkost kada on pristane biti bottom. Kampiranja, planinarenja, rolanje, pecanje, vožnja biciklom, slalomi po autocesti, adrenalinski sportovi, za njega je to nešto kao dobar dan.
Dok sa druge strane ja sam taj kojem je nogomet nešto kao viša matematika, totalno ne zanimljivo, kampiranje, čovječe kaj si pukao, ja da spavam vani, nema šanse. Za tehnologiju i popravke po kući sam totalni debil, to me baš pretjerano ni ne zanima, što njemu nikako nije jasno, kako ja mogu kupiti novu lampu, a da ni ne pokušam popraviti staru. Dok on ima plaćenu ženu koja mu čisti stan, meni je to nešto nezamislivo i bacanje novca jer koji mi je problem jednom tjedno obrisati prašinu i porediti kuću. Mi smo totalno kao dva različita svijeta, ako je on više muško od mene, što sam onda ja? Ja koji više volim otići na izložbu, umjesto na roštilj ili kampiranje, koji radije ću navečer se ušuškati u dekicu i pogledati dobar film ili pročitati knjigu ili napisati koje poglavlje ako me pukne inspiracija.
Nekako mislim da je stvar percepcije mačizma, stvar osobne percepcije. Možda smo više macho nego što mislimo, kada mislimo da uopće nismo macho..
Dok ovo tipkam, moj dragi psuje kao da je poludio jer ga kuler, što god to bilo, moga kompjutera izluđuje, posljednje što je meni bilo upućeno bilo je:
- Je***, pa u pi*** materinu, kada si to čistio, kada si ti to zadnji put ispuhao, jesi ti to uopće čistio- na moje ma pusti budem kupio novi, samo je nešto neartikulirano promrljao sebi u bradu.
I tko je sad od nas dvojice veći frajer? Zašto imam osjećaj da ja nisam, u biti ponekad se osjećam kao da su svi oko mene veće muško od mene. A negdje u sebi duboko znam da sam u krivu. I na kraju svega ovoga mozganja opet sam na početku ili možda nisam, ali mislim da frajer nikako ne može biti onaj muškarac čija djela i stavovi su stavovi i djela primitivca.
