(Ne)Romantika

Nekada davno bio sam patetično romantičan, ono dečko upozna dečka, pa izlaze, pa hodaju, pa proglase vezu, pa se poseksaju i žive sretno do kraja života. Uživao sam u tužnim srcedrapateljnim pjesmicama i isto takvim filmovima. I jednoga dana, negdje oko 16-e sam postao zagriženi anti romantičar. Valjda je to frustracija progovarala iz mene. Ljubavne pjesmice nisam mogao više čuti, na ljubavne, romantične filmove sam samo odmahivao rukom. Ali negdje duboko u meni je ostao čučati onaj naivni mali romantičar. Iako si to nikako nisam htio priznati.

Kada sam imao 20 godina i otišao volontirati u JAR, upoznao sam jednog Pakistanca po imenu Navim. Već pri samom predstavljanju, ja sam ostao kao zaleđen, bio sam baš kao mumija. Čovjek mi fino pružio ruku, a ja sam izustio nešto jako neartikulirano i po žureći se da se rukujemo, sapleo se o vlastite noge i pao koliko sam dug i širok. Navim je postao objekt svih mojih fantazija i svega što ide uz to. Bilo je očito da sam se zaljubio. Naravno, naivno sam mislio kako to nitko ne kuži, posebno ne on. Cijeli kamp, uključujući i djecu koja su bila već tinejđeri su itekako kužili, ali i oni mlađi. To mi je postalo jasno kada su se curice igrale sa barbikama i kenovima. I tako ja obilazim djecu i vidim kako se one igraju i vjenčavaju te barbike, u jednom trenu malena Kambođanka kaže kako se njen ken ne želi vjenčati sa barbikom jer njen ken (moje ime), voli kena Navima. Mislim da je suvišno ovdje reći da mi je bilo podne. Samo dva dana kasnije, obilazim dječake koji umjesto da su pisali zadaće naganjali su neku loptu i ja ih potjeram da je vrijeme za zadaću, a jedan mali Sudanac od 12 godina, sa kojim sam još uvijek u kontaktu, mi kaže, ne moramo, tvoj dečko nam dao slobodno. Kao u onim kretenskim filmovima, Navim je bio upravo iza mene. Usrao sam se od straha.

3 noći kasnije, sastanak osoblja, ja Navimu ne mogu pogledati oči, ne zbog srama, nego jer svaki pogled na njega napravi pravu malu oluju u mojoj glavi. Te večeri mi se vratila vjera u romantiku. Na kraju sastanka, mislim da su ostali dogovorno nas dvojicu zadužili da sve počistimo, samo da ostanemo sami i nas smo dvojica ostali sami. Iako Navimu, do prije mjesec dana, se nikada nisam otvoreno outao, ali znao sam da zna, ostali smo u kontaktu, kakvom takvom, povremenom jer je lutao po cijelom svijetu, jer se u Pakistan nije htio vračati. Te večeri Navim mi se tako slatko nasmiješio i poklonio mi ručno rađeno srce od slonovače sa posvetom na pakistanskom. Čar je bila u tome što nisam imao pojma što piše, a on mi nije htio otkriti.

Puno godina kasnije slučajno sam otkrio značenje te pjesmice, iako sa Navinom nikada ništa nije bilo osim prijateljstva dan danas imam to srce. U međuvremenu sam odrastao, uslijed mnogih razočaranja i svega pomalo, opet se počeo gubiti romantičar u meni. Pogodite što, opet se vratio, samo radi jedne pjesme koju mi je netko poslao. Rijeka snova Nene Belan. Baš čudno kako nas sitnice poput obične ljubavne pjesmice ili sitnog poklona, od prave osobe mogu podignuti da smo danima dobre volje. Iako pošiljatelj ove pjesmice je zbrkan kao i ja i ni sam ne zna što hoće, iako zna vrlo dobro da sam ja davno pao na njega i što želim, iako je to suprotno onome što on želi, ipak mi je dao neki znak pažnje zbog kojega sam ja bio sretan kao malo dijete. I opet mi se vratila vjera u romantiku i čovjeka kao čovjeka i neka nada da još uvijek ima ljudi kojima seks nije primaran i kojima je gušt neki oblik zavođenja kao neki ulet, umjesto onog a ili p? Seks tu i tu, tad i tad. Ili sam to ja opet samo naivan?

Nije da sam sada neki čistunac, nisam, smatram seks nečim prirodnim i normalnim, ali da moram mijenjati partnere kao čarape i ići u krevet sa bilo kim me baš i ne privlači. Nikada me nije. U biti ne mogu si zamisliti seks sa nekim za koga ne osjećam ništa, a tu su i neke druge stvari koje me koče. Malo sam introventiran i iskompleksiran svojim cjelokupnim izgledom jer sam kao dijete izgorio i imam posljedice eksplozije fosfora u lice dan danas. Mislim da sam i zato postao ogorčen tokom godina i izgubio vjeru u romantiku. Ali opet i da nisam, mislim da bih bio takav, ne mogu shvatiti ljude kojima je seks sa bilo kim i svako malo drugi partneri nešto normalno. Nekako mi je to isprazno. Ne vidim smisao u tome, osim one obične animalne seksualne zadovoljštine. Kako god ja sam sretan i biti ću još neko vrijeme dok me realnost ne opali po glavi, do tada po 150-put uživam u pjesmici koju sam dobio.