Sada kukam, ali baš se osjećam umornim, krenulo je danas oko podneva kada sam pročitao onaj proglas Hrvatske čiste stranke prava u kojem pozivaju svu silu ista (aka nacista i sličnih) da im se pridruže u subotnjem anti gay prosvjedu. Koji je ***rac tim ljudima, zar oni nemaju živote, pametnije stvari se za baviti?! Očito nemaju, njihovi kokošji mozgovi ne mogu pojmiti neke stvari i procesuirati ih kako spada. U biti zašto se danas ovako osjećam, pojma nemam, ali znam da je uzrok uvijek muškarac. Pa tako i u ovom slučaju, zateleban sam. On nije. Još samo jedan u nizu, radi kojega ću načisto prolupati, još samo jedno razočarenje u životu. Tim mi je gore jer mi se javio brat, blizanac, jednojajčani, živi i radi u Nizozemskoj, odgaja sa svojim dečkom klinca njegove sestre. Kao sol na ranu, on se razvezo o svom životu, a ja sam tupo gledao kroz prozor i pokušavao zapamtiti bilo što, što mi govori.
U tog tipa sam zateleban već 5 godina, mogu reći da smo u neku ruku frendovi. Puko sam još jučer radi glupe roštiljade kod njegovog frenda na koju me zvao, ali naravno, ja i kada nešto želim napraviti, nekuda ići kada me se pozove, ne mogu, ili zbog love ili kao u jučerašnjem slučaju, ne smijem van kad je temperatura iznad prokletih 24-25°C. I sve mi se vratilo, cijelo djetinjstvo, djeca idu na plažu, buraz sa ekipom ide na kupanje, nogomet, košarku,krađu smokava, a ja u zamračenoj sobi čekam da tata zamrači cijelu kuću, da mogu hodati po kući i da po uključi mali milijun ventilatora, sada mi jasno zašto smo uvijek imali velike račune za struju preko ljeta. Mrzim ljeto. I što je još gore, on kaže ok ne ću te nagovarati i ode, a ja za pola sata kroz prozor čujem klince iz susjedstva kako se deru da idu na kupanje na Dravu.
Već cijeli tjedan ne mogu ništa raditi, koncentracija mi je katastrofa, samo o njemu mislim i o tome što imamo, odnosno nemamo, osjećam se tako umoran, najradije bi zaspao i više se nikada ne probudio. Znam da sam sad stvarno patetičan, ali baš se tako osjećam, emotivno zbrkan. Zašto sve mora biti tako komplicirano. Zašto je sve sa muškarcima kod mene tako spetljano? Cijeli dan se polubijam sa ovom stvari, baš se tako osjećam kao u toj pjesmi.
Broj komentara: 5:
da, i mene često mori taj osjećaj bezizglednosti...nekako kao da sve prolazi mimo mene, a ja to promatram kao nijemi svjedok koji neće sudjelovati ni u jednoj životnoj akciji oko njega...isto nema roštiljada, spontanih izlazaka, sve je predodređeno, svaki korak ima svoj default, gadan osjećaj da ti je cijeli život podređen životnoj usranoj situaciji i da time ograničavaš sve oko sebe...
Ne znam što bih napisao osim da nakon oblaka dođe sunce, nakon ljeta dođe zima.
Ne znam je li to dobro ili ne, ali ja jednostavno silom tjeram tmurne misli od sebe. Čim mi nešto takvo padne na pamet, bukvalno samom sebi u mislima kažem, bježite crne misli od mene i natjeram se razmišljati o nečemu drugome. Možda je to bijeg od problema, guranje glave u pijesak, ali nekako mi ipak pomaže. Nastojim se ne opterećivati stvarima koje ne mogu promijeniti, a pokušati se posvetiti onima koje mogu.
Ipak, nisam siguran koliko sam u tome uspješan. Sve je lakše reći, nego učiniti.
Držite se momci! Bit će sve u redu.
E vas dvojica, kvadry i survivor, ja ću vas dva na goli otok majke mi moje, taman nešta rešimo, vi već nešta drugo nađete.
ajmo kvadry ti trk na plažu i neću da čujem kako ima tamo ljudi, zaboli te ona stvar za njih, survivor ti šalji sms dotičnom i dogovori nešta za navečer. neće sunce ceo dan da prži. mrak će da padne jednom.
uf kvadry nahebali smo, omar opet ima blage slomove od nas. Lol, ma Jonasy ne pali kod mene više ta taktika, to mi tako dođe, prođe, imam grozne amplitude u raspoloženju.
ah, mislio sam da će stavit neki link na spank...odlučih sutra ić na kupanje u 9 evo pomaknuh granicu ;)
Objavi komentar